Snježno politikantstvo

Komentari ispod objave bili su u posve drugom tonu.

"Gradonačelnik treba dati ostavku." "Snijeg i led posvuda. I smeće. Sramota!" "Ceste i nogostupi su neočišćeni. Užas!"

Neki su komentari na račun gradonačelnika i njegovih pomoćnika bili još žešći: "Lopovska kopilad!", "Smeća!", "Retardi!", "Dabogda polomili noge!"

Tek tu i tamo poneki drugačije intoniran komentar: "Ne pišite gluposti, vani je pet centimetara snijega." "Nije apokalipsa." ili "Snijeg i malo vjetra, u čemu je problem?"

No nije bilo ni posve bezazleno jer samo u jednom danu zabilježeno je tridesetak prometnih nesreća, a osamdesetak ljudi je zatražilo liječničku pomoć nakon padova na zaleđenim nogostupima.

Bijes zbog neočišćenih cesta

Sve se to u srijedu, četvrtak i petak događalo u Sofiji i na tamošnjim društvenim mrežama. Ulovio sam negdje vijest da je i glavni grad Bugarske "paraliziran" kao što je istih dana navodno bio paraliziran i Zagreb pa me zanimalo kako ondje doživljavaju "snježnu apokalipsu".

Ukratko, bijes zbog "snježnog kaosa" usmjeren na gradonačelnika Vasila Terzijeva vladao je u komentarima građana, a 'stanje pod kontrolom' u objavama gradskih vlasti. U Beogradu i i Sarajevu isto tako. Dalje nisam kopao po tuđem snijegu, ali očito je posvuda isto. Fitilji su sve kraći pa čim zasniježi sve je manje vremena potrebno da se sruči lavina građanskog gnjeva.

Lavinu rado zakotrljaju i lokalni oporbeni političari. U Zagrebu su, još dok je snijeg padao, krenuli svim medijskim kanalima puštati kritike, od kojih neke i opravdane, te slikavati neočišćene ceste često i prije nego što su njima prošle prve ralice Zimske službe. A one, prema Pravilniku o održavanju cesta, ne bi ni smjele biti ondje dok na kolnicima nema bar dva centimetra snijega ili dok oborina ne stane.

K'o snijeg lagana kampanja

"Palo je prvih desetak centimetra snijega, a Zagreb je već drugi dan zaredom u kaosu. Veliki broj prometnica ostao je satima neočišćen, promet usporen ili potpuno paraliziran, a u pojedinim trenucima i sigurnost naših građana dovedena je u pitanje radi iskakanja tramvaja iz tračnica...", reagirali su zagrebački hadezeovci u srijedu nepogrešivo spominjući kaos, a nešto niže u priopćenju i drugi u toj prigodi neizostavan pojam - kolaps.

Neki lokalni oporbeni političari izložili su se i pogibelji pa su po neočišćenim cestama i nogostupima tražili materijalne dokaze nesposobnosti gradske vlasti i snimali ih prije nego što se otope. A dokaza nije moglo manjkati jer snijega je palo dovoljno i da "pokrije brijeg" i da "zvijeri pokažu tragove".

Dok se Zimska služba borila sa snijegom kako je znala, ovima je pravo zimsko vrijeme omogućilo jednu laganu i jeftinu kampanju. Doduše, u političko nevrijeme daleko od izbora. A bjelina friškog snijega idealna je podloga da se na njoj pišu priopćenja i ostavljaju komentari, kažem - nerijetko opravdani, ali ustrajni u stalnoj kuknjavi: nikad dobro očišćeno, nikad dovoljno soli bačeno i nikad dovoljno ralica u pogonu. I zašto Treći odvojak, neka slijepa ulica na Mačkovom brdu nije očišćena, a snijeg pada evo već pola sata.

Kako ga je Bandić 'pojeo'?

Unatrag petnaestak godina nije bilo mnogo zima u kojima se na Zagreb sručio silan snijeg, tek 2012. i 2013. te 2016. godine. Pa ako ljudi rado pamte davne zime iz djetinjstva kada im je snijeg sezao do vrata, a odraslima do koljena - što znači da se ni onomad nije baš revno čistio - nema razloga ni da blijedi sjećanje na te ne tako davne zime kada je dječju radost zamijenila staračka čangrizavost. I tada Zagreb nije bio očišćen brzo i temeljito, a gradski život i promet bili su u "kaosu i kolapsu" većem nego sada.

A većina današnjih snježnih kritičara možemovske vlasti u Zagrebu pada u zamku tadašnjeg gradonačelnika, pokojnoga Milana Bandića, koji nikada nije 'pojeo' sav snijeg, a kojemu se sada usiljeno i ushićeno obraćaju u komunalno-spiritističkoj seansi.

Bandić je svoje kritičare uvijek preduhitrio pa kad bi one 2012. i 2013. i 2016. napadalo snijega po Zagrebu, ispalio bi k'o iz snježnog topa nekoliko (d)efektnih fora: da će pojesti snijeg ili da nije Batman pa da lovi pahulje po zraku, a za koje bi k tomu morbidno dodao da su "velike k'o dječje glave". Pa dok su javnost i mediji probavljali Bandićeve zimske šale, snijeg se već otopio.

Snijeg se otopi, veći problemi ostanu

Gradonačelnik Tomislav Tomašević i njegovi to ne čine jer im takve šale ne idu od ruke. A i ne moraju, jer posao za njih odrade njihovi politički suparnici. Kad vidite meme s Tomaševićem na biciklu s ralicom - aha! to je fora, smijeh. A kada je u drugoj varijanti istog memea Tomašević odjeven u majicu duginih boja, neutralno bijeli neočišćeni snijeg biva zaprljan ideološkom bojom i fora otkliže daleko niz snijeg. Pa dok se 'rasprave' iscrpe na tome, zimska će služba ukloniti bijelu neman ili će sam na koncu okopniti i za tjedan, dva postati - lanjski snijeg.

Koliko god snijeg i led bili pogodna nepogoda za lokalnu oporbu, treba ih znati iskoristiti budući da traju koliko i vikend-akcija u trgovini. Zato im je bolje držati se kritika na uobičajeni svesezonski prometni kolaps. To je puno veći problem.